Hedonizam kao lifestyle

Dakle, doslo i doba odlska na more.
Novine pune prica o nasem najljepsem moru na svijetu. Dolaze bogati stranci, nauticki turizam je IN, pa da i ja nesto napisem o tome iz prve ruke.
Jahte, one prave su negdje izmedju pola miliona Eurica pa do preko miliona. One ekstremno velike i ekstremno skupe ne zelim niti spominjati. Ove, recimo jeftinije, su u najmu za oko pet tisuca na tjedan. Plus skiper, nafta, lucke i ine pristojbe tako da se brzo cifra popenje na osam, devet. Sa vecerama, jer na takvom brodu nemres jest kruh i paradjz, cijena lako dostigne cenera.
Kaj se dobije za taj novac? Puno i malo, ovisi o kutu gledanja. Jahta sama po sebi jest luksuzna, no taj luksuz s obzirom na ipak skuceni prostor je manji nego recimo jedan dobar apartman ili hotelska soba. najbolje od svega je da se plovi da se svaki dan bude na nekom drugom mjestu. Tu pocinju problemi. Brod se veze u Prvic Luki, Velom Drveniku ili Maslinici na Solti i sav luksuz prestaje. Nema vise. Mrzovoljni konobari, losi restorani, neljubazni ljudi (cast iznimkama), raspojasani tinejdzeri koji u pravilu noci provode na jedinom molu u selu i koji do jutra pijani i napuseni revu domace uspjesnice tocno preko puta jahte. marine su jos gore. Poput prikolica u auto kampovima natiskani brodovi jedan do drugoga toliko su blizu da se iz susjedne jahte cuje hrkanje i prdjenje, a o bracnim svadjama na svim evropskim jezicima da ni ne govorim.
Ima mjesta na Jadranu koja su kao IN i ciji image daleko prelazi stvarno stanje. Na Hvaru se nema gdje vezati jer su turisticki trabakuli u nekoliko nizova vezani jedan za drugoga. Izaci van na Hvaru nije nista bolje nego bilo gdje drugde osim sto se pice u Carpe Diemu plati dvostruko vise. Vecina drugih otockih mjesta srednjeg jadrana izgledaju kao da je vrijeme stalo prije dvadeset godina. O tim mjestima vise u sljedecem nastavku.

Sto je uopce svrha zivota. Pitanje je na koje se nikad ne nadje odgovor. Ima razlicitih pokusaja odgovora, od onih koja neka religija namece do onih koje namecu drustvene norme, no to su uvijek odgovori koje donosi netko drugi. Duboko u sebi znamo da nisu tocni. Mozda je svrha banalna, samo prozivjeti zivot, uciniti sto je moguce vise dobroga ljudima oko sbe i samoj zajednici. No sto je sa nama samima?
Mnogi mudraci su jos davno rekli: Voli sebe da bi mogao voljeti druge. Ako naucimo voljeti sebe, sto nema veze s egoizmom, pocinjemo voljeti i druge. Sve, bez iznimke. Ako volimo sebe onda zelimo sebi najbolje. Tu dolazimo do hedonizma. zelimo dobru hranu ,ljepa mjesta za zivot, ljepa mjesta za dozivljavanje ljepih dogadjaja. Mozda je to svrha zivota, da nam bude ljepo.